Za razliku od Dodikove tvrdnje da ne postoji nijedno multietničko društvo u kojem je na sceni sistem “jedan čovjek, jedan glas” istina je upravo suprotna: većina multietničkih država upravo na sceni ima sistem “jedan čovjek, jedan glas”.
Piše: DANIJAL HADŽOVIĆ
Novi član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorad Dodik u obraćanju na akademiji u Banjoj Luci, u povodu 100 godina od oslobođenja Banja Luke u Prvom svjetskom ratu (21. novembra 1918.), je dodao kako je protiv nastojanja kojima se promovira “sistem jedan čovjek, jedan glas, jer bi se time Srbi pretvorili u manjinu”.
Dodao je kako nema niti jednog multietničkog društva koje promovira sistem “jedan čovjek, jedan glas”, te da tako nije ni u Belgiji, gdje je sjedište Europske unije.
Ovu izjavu su, očekivano s odušveljenjem prenijeli mediji bliski Draganu Čoviću koji je i formalno sklopio savezništvo s Miloradom Dodikom i koji s njim dijeli iste poglede po pitanju uređenja Bosne i Hercegovine, odnosno čuvanja i dodatnog produbljivanja sistema etnoteritorijalne podjele vlasti i etničkog predstavljanja koji je na sceni u BiH.
Ipak, i Milorad Dodik i Čovićevi trabanti ipokazuju frapantno i sramotno neznanje kada promovišu ovakve izjave koje su suštinski apsurdne i potpuno netačne. Naime, za razliku od Dodikove izjave da ne postoji nijedno multietničko društvo u kojem je na sceni sistem “jedan čovjek, jedan glas” istina je upravo suprotna: većina multietničkih država upravo na sceni ima sistem “jedan čovjek, jedan glas”. Belgija koju je Dodik spomenuo, uređena je, doduše, kao država tri autonomne pokrajine i etničke zajednice s kompletnims sistemom vlasti koji se sastoji od šest razlilčitih vlada, no Belgija je tu izuzetak, čak i u Evropi. Većina drugih evropskih multietničkih država, poput Velike Britanije, Švicarske (koja u ustavu prepoznaje samo jezičke, ne i etničke zajednice), Crne Gore, Makedonije, Španije, upravo ima načelo “jedan čovjek, jedan glas” i vlast formira onaj ko skupi preko 50% ruku u parlamentu, bez ikakvih etničkih kvota. Iako neke od ovih država imaju različite načine zaštite određenih regionalnih i državnih interesa (poput elektorskog glasanja u SAD-u ili neproporcionalnog broja predstavnika u američkog senatu), ni u jednoj od njih legitimitet se ne crpi iz etničke pripadnosti.
Razloga za ovo je više. Prvi je onaj što je to najviša tekovina liberalne demokratije i naslijeđe prosvjetiteljstva. Naime, ideja koja je srušila svevlast monarha i aristokrata u Evropi koji su uživali zakonsku superiornost u odnosu na svoje podanike, je da se takva praksa treba zamijeniti principom “vladavine naroda”. To je podrazumijevalo stvaranje država u kojoj će svi građani biti jednaki pred zakonom, bez obzira na njihovu klasnu, etničku ili vjersku pripadnost, što znači i pravo glasa da se izaberu vlastiti predstavnici iz samog naroda u izvršnu i zakonodavnu vlast, kao nositelji narodne vlasti. Upravo na ovom principu osnovane su i uređene Sjedinjene Američke Države, koje su vjerovatno najmultetničkija država na svijetu u kojoj se doslovno mogu naći sve rase, narodi i vjere svijeta, ali svi njihovi pripadnici su u prvom redu državljani Amerike s jednakim pravom glasa. Osim što se radi o vrhunskom liberalnom načelu jednakosti ljudi pred zakonom, uspostava ovakvog principa u multietničkim država ima još jedan poseban motiv: on sprječava da se društvo dijeli po etničkim, vjerskim i rasnim linijama u obnašanju vlasti i omogućava stvaranje integralne političke nacije (koju ne treba miješati s etničkom pripadnošću), što na kraju vodi ka funkcionalnijem sistemu i manjim podjelama u društvu. Da je to načelo na kojem uređene najrazvijenije liberalne demokratije svijeta, pokazala je i nedavna pljuska Vladi Hrvatske kojoj iz EU jasno poručeno da oni u BiH podržavaju građanski koncept vlasti.
U Bosni i Hercegovini ovakav princip nije na sceni, nego umjesto toga važi pravilo etničkog predstavljanja kojim se upravo krši ovo pravilo jednakog prava glasa. Na pozicije izvršne vlasti te i zakonodavne vlasti dolaze pojedinci kao “predstavnici naroda”, bez obzira na ukupni demokratski legitimtiet koji stoji iza njih. Ilustracije radi, tako su na izborima 2014. članovi Predsjedništva s istim funkcijama postali Dragan Čović koji je iza seb imao legitimitet 130.000 glasača, i Mladen Ivanić koji je osvojio 320.000 glasova. Takav sistem omogućava i da HDZ, stranka na nivou države osvoja nekih 10% glasova, redovno konzumira oko 42% entitetske i 33% državne vlasti!
A u nastavku želimo dodatno obrazovati Milorada Dodika pa mu donosimo spisak nekih od multietničkih država koja imaju princip “jedan čovjek, jedan glas”:
Australija
Kanada
Sjedinjene Američke Države
Ruska Federacija
Španija
Velika Britanija
Švicarska
Crna Gora
Makedonija
Novi Zeland
Brazil
Argentina
Švicarska
P.S. I da, i njegov entitet Republika Srpska, iako u Ustavu je definisan kao entitet tri konstitutivna naroda, u praksi ima primijenjeno načelo “jedan čovjek jedan glas”.
(537)
