Strah od duge ruke Kremlja: ‘Rusiju mrzim, sanjam da je Putin ubijen – to bi ih moglo početi zanimati‘

Armenija je izbor za mnoge Ruse koji su otišli iz Rusije zgađeni invazijom na Ukrajinu ili iz straha da ne postanu meta sve jače represije…

 

 

Na kraju svakog dana, sve je veći broj ruskih disidenata koji se okupljaju u kafiću u uskoj sporednoj ulici u centru Erevana, glavnog grada Armenije, kako bi razgovarali o životu koji su ostavili iza sebe i životu za koji se nadaju da će tek izgraditi.

 

Gotovo svi su otišli iz svoje domovine u posljednja dva mjeseca – ili zgađeni zbog ruske vojne kampanje u Ukrajini ili zbog straha da bi mogli postati meta sve represivnijeg ruskog sigurnosnog aparata, prenosi The Times. “Osjećali smo da više nije sigurno”, kaže Marika Semenenko, sjedeći na terasi kafića Voch Luys Voch Mut.

 

U Moskvi, 35-godišnja Semenenko bila je vlasnica kulturnog instituta pod nazivom Delai Kulturu, koji je organizirao protuvladine prosvjede. Ona je, također, napola Ukrajinka, a njezin otac, 65-godišnji Valerij, šef je udruge ukrajinske dijaspore u Moskvi. “Moje protivljenje ratu bilo je vrlo jasno i o tome smo objavljivali na društvenim mrežama Delai Kulturua”, rekla je. “Jednog smo dana čuli da je još jedan kulturni centar, koji je također na društvenim mrežama postavio objave protiv rata, posjetio FSB (Savezna sigurnosna služba Ruske Federacije, nasljednica KGB-a)”.

 

“Moj otac je također primio nekoliko prijetećih telefonskih poziva. Počeli smo strahovati”, kaže ona.

 

Od početka rata u Armeniju je iz Rusije stiglo oko 150.000 ljudi, a ta se zemlja sada smatra najpopularnijom destinacijom za emigrante iz Rusije. Ruski jezik naširoko se govori u ovoj bivšoj sovjetskoj državi, koja je jedno od rijetkih mjesta na koje Rusi mogu putovati s domaćom putovnicom i bez vize.

 

Semenenko se preselila u Erevan – koji je poznat kao ‘Ružičasti grad’ zbog svog kamena svijetloljubičaste boje – prošlog mjeseca sa svojim dečkom, 39-godišnjim Ilijom Devedzjanom, koji je porijeklom dijelom Armenac, a u Moskvi je vodio veganski kafić Mokh. Par se nada da će pronaći nove prostore za svoje poslovanje u Erevanu i preseliti svoje djelatnike iz Rusije.

 

 

‘Ove aktivnosti mogle bi početi zanimati ruske vlasti’

 

U međuvremenu, Devedzjan organizira redoviti piknik na kojem se emigranti mogu okupljati. Kako zajednica postaje sve čvršće povezana, i mnoga druga ruska događanja počinju se održavati, poput večeri elektronske glazbe. Prošlog vikenda otvaranje kafića Hummus Kimchi, u vlasništvu jednog emigranta, uvelike je privuklo Ruse diljem grada.

 

Anna Margolis, koja se još prije rata iz Moskve preselila u Erevan, kaže da razvoj ruske zajednice ima sličnosti s masovnim iseljavanjem Bijelih Rusa ( u 18. stoljeću to je bio naziv za etničke Ruse koji su živjeli na području između Rusije i Poljske, danas to uključuje Litvu, Ukrajinu, Bjelorusiju, Latviju i Moldaviju, op-a.) u Istanbul te Harbin u Kini 1920-ih. “Sada se svaki tjedan organiziraju brojna kulturna događanja, često od ljudi koji su radili u akademskim krugovima”, rekla je 40-godišnja Margolis.

 

 

image

Ruski državljani koji su otputovali u Erevan nakon početka ruske invazije u Ukrajini/Arhivska fotografija

 

 

Margolis, koji radi za Memorial, rusku organizaciju za ljudska prava koju su ruske vlasti zatvorile prošle godine, kaže da se svake nedjelje održava dobro posjećen prosvjed pored kipa ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka. Međutim, bliske veze Armenije s Rusijom, s kojom ima i ugovor o izručenju, izazivaju zabrinutost da bi antiratne aktivnosti mogle biti opasne.

 

“Nisam čuo ni za jedan slučaj da je netko deportiran u Rusiju”, kaže ona. “No, sve veća količina disidentskih aktivnosti ovdje mogla bi početi zanimati ruske vlasti”.

 

Oni koji su stigli u Erevan imali su različite motive. U kafiću Voch Luys Voch Mut – što na armenskom znači “Nema tame nema svjetla” – većina Rusa su liberalni disidenti koji rade na kreativnim poljima. Kako objašnjava Devedzjan, to je jedno od rijetkih mjesta gdje se koristi ista kava koja se prodaje i u moskovskim kafićima.

 

Saša, koji radi kao barista u kafiću, među mnogim je ruskim muškarcima u dobi između 18 i 27 godina koji su otišli kako bi izbjegnuli regrutaciju i slanje u borbe u Ukrajinu.

 

 

Uspješan armenski IT sektor

 

Mnogi od onih koji su stigli su ekonomski migranti, posebno radnici iz IT sektora čije su tvrtke napustile Rusiju kako bi izbjegnule sankcije. Uspješnost armenskog IT sektora – što je naslijeđe SSSR-a, kada je bio zadužen za proizvodnju 40 posto svih sovjetskih računala – učinila ga je privlačnim za ruske tvrtke.

 

Jednako tako, armenska vlada brzo je iskoristila situaciju smanjivanjem poreza na korporacije i dohodak za ruske građane. Ministarstvo gospodarstva čak je otvorilo profil na Telegramu, jednoj od rijetkih društvenih mreža koje su još uvijek dostupne u Rusiji, kako bi ponudilo savjete onima koji se odlučuju na potez preseljenja.

 

Strategija se isplatila – od početka ožujka, 500 ruskih tehnoloških tvrtki otvorilo je trgovine u Armeniji i sada čini četvrtinu svih IT tvrtki u zemlji. Vahan Kerobjan, armenski ministar gospodarstva, rekao je da je ta zemlja bila oprezna kako ne bi previše promovirala beneficije preseljenja, kako Moskva ne bi to počela doživljavati kao negativno.

 

“Armenija i Rusija su strateški saveznici pa smo iz etičkih i političkih razloga bili mnogo manje agresivni u našoj marketinškoj kampanji od, recimo, Turske, koja je to mogla činiti mnogo slobodnije bez obzira na diplomatske delikatnosti”, rekao je.

 

 

image

Okupljanje u Erevanu nakon masakra u Buči

 

 

Dana Vergiluš i njezin suprug Sergej, koji su oboje IT djelatnici, stigli su u Erevan ovog tjedna nakon što je Sergejeva tvrtka odlučila preseliti. Tvrtka, koju 33-godišnji Sergej nije želio imenovati, platila im je let i troškove za prvi mjesec života u novoj sredini. “Od trenutka kada smo stigli, nismo imali ništa osim ljubaznosti i podrške Armenaca”, kaže 30-godišnja Dana iz Rostova na Donu, na jugu Rusije. “Sad se već osjećam kao kod kuće”.

 

 

‘Volim Moskvu, ali mrzim Rusiju’

 

Za razliku od susjedne Gruzije, na ulicama Erevana praktički nema javnog iznošenja antiratnog stava, dijelom zbog bliskih odnosa s Rusijom, a dijelom zbog dugogodišnjeg partnerstva Ukrajine s Azerbajdžanom, s kojim je Armenija vodila kratki i krvavi rat 2020. godine zbog sp**ne regije Nagorno-Karabah.

 

Proteklih dana, diljem Armenije dogodio se val prosvjeda koji pozivaju na ostavku armenskog premijera Nikola Pašinjana zbog optužbi za rastući ruski utjecaj u zemlji i slabog odgovora vlade na, kako se navodi, ponovno azerbajdžansko agresivno ponašanje.

 

Jedna žena, koja je željela ostati anonimna, rekla je da su ona i njezin dečko isprva otišli u Tbilisi, glavni grad Gruzije, kako bi tijekom radili na daljinu, ali su i otamo otišli te stigli u Erevan, nakon što su je gruzijske institucije više puta odbijale. Tako je banka Gruzije počela zahtijevati od novih, ruskih klijenata, da potpišu prisegu o lojalnosti u kojoj su suglasni s time da će “osuditi rusku invaziju na Gruziju i Ukrajinu”. “Poznajem i volim Tbilisi bolje od Erevana”, kaže ona. “Ali ovdje se ne morate osjećati tako osramoćeno”.

 

Budućnost prognanika iz Erevana nije jasna, ali većina se već miri sa činjenicom da se možda nikada neće moći vratiti kući. Devedzjan kaže da je njegov preseljenje u Erevan posebno opteretilo njegov odnos s roditeljima.

 

“Kažu mi da se trebam vratiti kući i pokazati podršku ratu”, navodi. “Oni vjeruju u svu tu propagandu, a ja se osjećam kao da mi je režim ukrao roditelje. Često sanjam da je (ruski predsjednik, VladimirPutin ubijen, a (oporbeni političar i veliki kritičar Kremlja, AleksejNavaljni postaje predsjednik. Ali znam da je taj san nemoguć i da će Rusija još dugi niz godina ostati fašistička država”, kaže on. “Volim Moskvu – za mene je to najbolji grad na svijetu. Ali mrzim Rusiju”, zaključuje.

 

(Jutarnji.hr)

(59)

Strah od duge ruke Kremlja: ‘Rusiju mrzim, sanjam da je Putin ubijen – to bi ih moglo početi zanimati‘

| Foto/Video, Slider, Vijesti |
About The Author
-