Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) napokon je u petak podigla stupanj opasnosti od COVID-19, zaraze uzrokovane koronavirusom 2019-nCoV, na najviši stupanj i za cijeli svijet.
Do petka navečer u Kini su zabilježena 79 257 slučaja, a u ostatku svijeta njih 6445. Od komplikacija uzrokovanih zarazom u Kini je umrlo 2835 osoba, a njih 98 u još devet država i teritorija. Slučajevi zaraze zabilježeni su u više od 60 država na svim kontinentima osim Antartike te su se još prije sedam dana stekli uvjeti da SZO prema navodno „napuštenom“ modelu i službeno proglasi pandemiju.
Na službenim internetskim stranicama SZO-a i danas je dostupna tabela u kojoj je objašnjeno kako je lokalna epidemija prerasla u pandemiju kada u najmanje dvije „SZO regije“ postoji neprekidna lokalna transmisija virusa. Budući da su Italija i Iran, s 889 odnosno 593 slučajeva, postali nova žarišta i to ne samo za svoje „SZO regije“, očito je da SZO zbog političkih i financijskih razloga oklijeva s proglašenjem pandemije.
VODEĆI LJUDI SZO-A MORAJU BITI OPREZNI U ODLUKAMA
Proračun SZO-a ovisan je o plaćanju obavezne članarine svake od država članica te o dobrovoljnim prilozima ponajviše namijenjenim posebnim programima. Zbog toga vodeći ljudi SZO-a moraju biti oprezni u svojim odlukama kako ne bi povrijedili interese svojih najvažnijih članica, čiji šefovi ipak više brinu za svoje puko političko preživljavanje nego za živote i zdravlje svojih građana.
SZO je nedavno zatražio od svojih članica dodatnih 670 milijuna eura kako bi pripremio siromašne države i njihove slabo razvijene zdravstvene sustave za širenje zaraze koronavirusa. Njemačka vlada u petak je temeljem tog zahtjeva uplatila 50 milijuna eura. Samo za usporedbu, SAD još nije platio ni svoju članarinu za 2019. u približno istom iznosu.
Američki predsjednik Donald Trump najbolji je primjer takvog ucjenjivačkog ponašanja, ali ne samo prema SZO-u već i prema CDC-u, američkoj agenciji zaduženoj za prevenciju i suzbijanje zaraznih bolesti, čiji je proračun u njegovom prijedlogu saveznog budžeta za 2021. smanjen za 16 %.
Trump je u proljeće 2018. raspustio tadašnji „pandemic response team“, većina njegovih članova morala je napustiti agencije i ministarstva, a financiranje prevencije zaraza i epidemija koje mogu postati pandemije svedeno je na aktivnosti samo u 10 zemalja, umjesto dotadašnjih 49. Tada je s liste zemalja kojima je američki CDC pružao ekspertnu podršku kako bi se smanjila opasnost od izbijanja pandemije izbrisana i Kina.
TRUMPOVA PREMUDRA ODLUKA SADA DOLAZI NA NAPLATU
Sada ta premudra odluka američkoga predsjednika dolazi na naplatu, nažalost ne samo njemu nego i čitavome čovječanstvu. Zbog toga je jučer, umjesto dodatnih mjera i financijskih sredstava, javnosti obećao „čudo koje će se jednoga dana dogoditi i koronavirus će samo nestati.“ Kako burze u pravilu ne vjeruju u čuda i nemaju ih volje čekati, a pandemija je postala više nego izvjesna, dionički indeksi još su se jednom upisali u povijest. Dogodilo se nešto do sada nezabilježeno, trebalo je samo deset dana od najviših historijskih vrijednosti američkih dioničkih indeksa do njihovoga pada u zonu „korekcije“.
Umjesto da Dow Jones indeks probije vrijednost od 30 000 i na taj način poveća šanse Donaldu Trumpu za njegov ponovni izbor u studenome ove godine, indeks je potonuo na 25 400, vrijednost na kojoj je bio u prosincu 2018. Američki birači koji svake večeri kontroliraju iznose u svojim mirovinskim fondovima, takve stvari nikada ne opraštaju. Snažan pad vrijednosti dioničkih indeksa jedan je od signala moguće recesije, a ni jedan američki predsjednik ne može se nadati svome ponovnom izboru u vremenu pada gospodarskih aktivnosti i povećanja nezaposlenosti.
SULUDOSTI O KORONAVIRUSU KOJE IZLAZE IZ BIJELE KUĆE
Zbog toga je Donald Trump, baš poput kineskoga predsjednika i svoga trgovačkog partnera Xi Jinpinga, odlučio minorizirati opasnosti koje predstavlja COVID-19, u pogrešnome uvjerenju da će tako spasiti svoju vlast. Kako Trump ipak nije u prilici da u narednome razdoblju primjeni kineski model friziranja podataka o broju oboljelih i umrlih, on je u nadi daljnjeg zaustavljanja slobodnoga pada dioničkih indeksa, naredio vodećim ekspertima CDC-a da ne „govore javno o koronavirusu bez dopuštenja Bijele kuće“.
Njegov šef osoblja Mick Mulvaney otišao je korak dalje te je zatražio od američkih građana da ne gledaju televizijske vijesti o koronavirusu jer su iste, prema njegovoj tvrdnji, napravljene tako da se poveća strah Amerikanaca i nanese politička šteta sadašnjemu američkome predsjedniku. Ako je takav kaos u glavama vrha vlasti prve sile demokratskoga svijeta što možemo očekivati od režima u Iranu, Kini ili Sjevernoj Koreji i njihove transparentnosti kojom bi trebali zadobiti povjerenje domaće i svjetske javnosti u borbi protiv očito neminovne pandemije i koja će se prema SZO-u proširiti na doslovno sve zemlje.
IZOLACIJE I KARANTENE ZAVRŠAVAJU TAKO DA NA KRAJU SVI OBOLE
U četvrtak je „The Lancet“ objavio znanstveno istraživanje (Y. Liu, R. Eggo, A. Kucharski) u kojem je temeljem 10 „kućnih“ okupljanja u Kini, Hong Kongu i Francuskoj izračunat „kućni SAR“ (Secondary Attack Rate) odnosno koliko će zdravih osoba među nazočnima za vrijeme jednoga zajedničkog ručka ili večere zaraziti jedan prenositelj koronavirusa. Prema tome istraživanju od 137 dotada zdravih osoba bilo je zaraženo njih 48 ili 35 %. Zbog toga se ne treba čuditi što su sve izolacije i karantene u kojima su neselektivno zatvarani već oboljeli sa zdravima završavale tako da su na kraju svi oboljeli.
Druga znanstvena studija, koju je ovoga tjedna objavila grupa kineskih autora, a koja je obuhvatila i kliničke nalaze za 72 000 oboljelih u kineskim bolnicama utvrdila je kako će je polovina zaraženih čije je stanje definirano kao „kritično“ te trećina onih u „teškome stanju“ na kraju umrla. U petak je u kineskim bolnicama bilo 7664 slučaja u „kritičnome“ stanju, a u drugim zemljama još 154.
ŠTO NAM POKAZUJE EKSPLOZIJA BROJA SLUČAJEVA IZVAN KINE
Eksplozija broja slučajeva izvan Kine, koja se dogodila u ovome tjednu te se u sedam dana broj povećao za više od pet puta s 1200 na 6445, pokazuje da je 2019-nCoV već neko vrijeme bio prisutan, ali nije bilo želje, političke volje, znanja ili resursa da se slučajevi evidentiraju. Prije sedam dana slučajevi koronavirusa bili su zabilježeni u 26 država, a ovaj petak u više od 60 država i teritorija.
Gotovo sve europske države od kraja siječnja do ovog tjedna testirale su na koronavirus samo one koji su imali simptome bolesti pod uvjetom da su u proteklim tjednima boravili u Kini ili eventualno u nekoj drugoj azijskoj državi. Ako niste imali povijest putovanja u Kinu morali ste u većini država sami snositi troškove testiranja ili ste trebali biti up**ni i nakon nekoliko odbijanja prijema pokušati umrijeti u bolnici. Ovo drugo dogodilo se u Italiji i nastala je uzbuna. Tako smo napokon uspjeli saznati i porazne podatke o provedenim testiranjima u pojedinim državama.
Ako se izuzme Kina jer njene vlasti taj podatak ne znaju ili ga ne žele objaviti, najveći broj testiranja napravila je Republika Koreja, nevjerojatnih 66 652, te do 26. veljače ustanovila 1766 pozitivnih (4,3 %) uz napomenu da za još 25 268 testova nije bio poznat rezultat. Italija je do istog datuma provela 9462 testiranja i pronašla 470 pozitivnih (4,97 %), Ujedinjena Kraljevina 7132 i ustanovila da je samo 13 pozitivnih. Sve druge države koje su te podatke učinile javno dostupnima provele su do 26. veljače samo nekoliko stotina ili desetina testiranja, Francuska 762 od toga je 17 pozitivnih, SAD 445 (14), Austrija 321 (2), Nizozemska 40 (0)…
DRŽAVE SE NISU ZAMARALE DA PRONAĐU ZARAŽENE KORONAVIRUSOM
Znači, države koje imaju najrazvijenije zdravstvene sustave na svijetu, zemlje koje bi trebale biti uzor u transparentnosti, jednostavno se nisu u sezoni gripe zamarale time da među desetinama ili stotinama tisuća oboljelih pronađu one koji su zaraženi koronavirusom. Kada je zazvonio talijanski alarm svi su počeli testirati i one građane koji su pokazivali simptome bolesti, ako su doputovali iz Italije. Tako je broj oboljelih u Europi narastao sa 47 na 1157 u samo sedam dana, od čega je 889 slučajeva evidentirano u samoj u Italiji.
Ono što je nejasno u ovoj situaciji jest zašto je trebalo čekati da se dogodi novo žarište epidemije u Italiji da bi se krenulo u testiranje na koronavirus i u onim zemljama gdje postoji novac, znanje i odgovarajuća oprema. Nije valjda sp**no da dobar dio novih slučajeva nema nikakve veze sa žarištem u Italiji i da nas u narednim danima i tjednima čeka eksponencijalni porast zaraženih u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, SAD-u i u svim onim državama u kojima zdravstveni sustavi mogu, ali i smiju provoditi testiranja u odgovarajućem broju. Kada jednom bude provedena serološka dijagnostika oboljelih ustanovit će se da dio europskih slučajeva nema nikakve veze ni s jednim talijanskim clusterom nego da su bili zaraženi u svojim domicilnim ili nekim drugim clusterima.
Upravo se to dogodilo u Singapuru gdje je tek nakon serološke dijagnostike provedene nad 21 slučajem njihovog najvećeg klastera vezanog uz jednu lokalnu katoličku crkvu ustanovljen njihov pravi „nulti“ slučaj. Američki CDC je jučer priznao kako su se tri nova pacijenta zarazila lokalno, od kojih je jedan u kritičnom stanju i leži u bolnici u Sacramentu. Njegovo zdravstveno stanje već je sedam dana vrlo ozbiljno, ali bolnici nije bilo dozvoljeno testiranje jer pacijent nije nikamo putovao. U narednim danima CDC će omogućiti testiranje i do 10 000 osoba dnevno te možemo očekivati nagli porast broja slučajeva. Njemački ministar zdravstva je prije dva dana izjavio kako u Njemačkoj više ne mogu pratiti „slijed zaraze“ te da je epidemija neminovna.
Prema matematičkim modelima temeljenim na evidentiranim putovanjima iz Wuhana u prva tri tjedna siječnja, a koji su još početkom veljače bili dostupni cjelokupnoj javnosti, epidemija je trebala prerasti u pandemiju krajem veljače ili početkom ožujka. Ali budući da gotovo ni jedna država nije provodila testiranja na koronavirus onih koji nisu u siječnju ili veljači putovali u Kinu ili neke druge azijske zemlje bez obzira na moguće izražene simptome bolesti, trebala su izbiti nova žarišta u Koreji, Italiji, Iranu i Japanu da bi ostatak svijeta shvatio da su sada i svi ostali na redu.
U tome maratonu koji nam slijedi neće biti najteže Europi i sjevernoj Americi te još ponekoj državi s dubljim džepom, najgore će biti onim zemljama koje mogu na javno zdravstvo potrošiti svega nekoliko stotina dolara po stanovniku godišnje. Za sve nas ovo će biti jedna dugotrajna i povijesno pamtljiva lekcija, ponajviše za one koji su poput Donalda Trumpa i ponekoga susjeda bili uvjereni kako se zidovima i žičanim ogradama mogu zaštititi vlastita postignuća i osigurati neki budući ekskluzivni prosperiteti.
Izvor: Telegram.hr
(1101)
