Zašto obavještajne službe šute o sve češćim dolascima u BiH članova Putinovih “Noćnih vukova” koji granicu BiH prelaze samo u vrijeme njenih odabranih čuvara, zašto šute o paradiranju po Rs ruskih silovatelja i ubica Bošnjaka tokom protekle agresije.
Nakratko se posrećilo Nikoli Špiriću!
Još od afere “Šećer” u kojoj su njegovi prsti bili podobro “karmelizirani”, kupovine stanova u Beogradu, Beču, u Banjoj Luci, kao i priče o zarađenom novcu na prodaji krompira kojim je kupio sve svoje “nekretninne i pokretnine” (kad bi smo se za*ebavali), sve do jučer, Špririć se, nešto, rjeđe pojavljivao u medijima, piše Almasa Hadžić za Politički.ba.
Javnost se naprosto zabrinula, da mu “šećer” nije došao na naplatu, da nije, nedaj Bože “overemio”, da ga korona nije okrenula u rikverc, ili da ga, možda, partijski šef nije smjestio na klupu za rezervne igrače, zbog sve češćeg mješanja “baba i žaba” dok iskazuje svoj politički stav…
Ko će ga znati?!
A onda je jučer, odjednom “bljesnuo”.
Kako to obično biva kod “poštenih i Bogu ugodnih” a što o sebi misle Špirić i razni “Špirići”, ovaj parlamentarac počašćen je hapšenjem Adnana Ćatića, povratnika s ratišta iz Sirije, osumnjičenog za terorizam, pripadnika organizacije ISIL, koga su, kako to zakon i nalaže, čim je kročio na Aerodrom u Sarajevo, zaskočili pripadnici SIPA-a i priveli na dalje postupanje.
Hapšenje Ćatića nije nikakva spektakularna akcija.
Ćatić je samo jedan u nizu koji su proteklih godina, nakon boravka na sirijskom ratištu i povratka u BiH, pod sumnjom da su pripadali terorističkoj organizaciji ISIL, uhapšeni, pritvoreni, a potom predani nadležnom sudu na dalje postupanje.
Sve što je slijedovalo one prije njega, slijedovat će i Ćatića.
I neka će – šta radio to i zaradio.
Dakle, ništa novo od onog što smo do sada gledali, osim što je Ćatićevo hapšenje poslužilo “poštenom i prepoštenom” Nikoli Špiriću da na sav glas zabrsti da su navodi u pismu koje su nedavno članovi Parlamentarne skupštine BiH koji dolaze iz Rs, uputili institucijama EU i Kongresu SAD, a u kome tvrde da je “BiH leglo terorističkih ćelija i radikalnih islamističkih pokreta”, tačni.
Da ne znamo da su Špirić i družina koja je sa njim potpisala pismo, zahvaljujući svojim kadrovima u obavještajnom sektoru, SIPA-i itd, znali da su domaće a i strane službe dugo pratile kretanje Ćatića, da su znale kojim letom iz Turske, pod uslovom da ne bude vjetra, će ovaj sletjeti na Sarajevski aerodrm, možda bi i pomislili da potpisnici pisma imaju neke informacije koje niko od nas nema.
Ali, ne lezi vraže, odnosno “nije dedo k'o što je izgled'o” što rekao narod.
Ustvari, nije bh. javnost, a posebno ona evropska i američka toliko baš naivna pa da ne zna da je pismo pisano s namjerom da dolazak i hapšenje Adnana Ćatića opečati navode njegovih potpisnika, odnosno političkih spletkaroša vašarske provinijencije, a kakav je i glasnogovornik pisma sam Nikola Špirić.
“Histerija iz Sarajeva, nakon pisma koje smo iz Parlamentarne skupštine BiH uputili institucijama EU i SAD, proizvedena je samo zbog tvrdnji da ovdje postoji islamistički pokret.
Potvrda toga je i današnje hapšenje, koje je kap u moru, ali nadam se da će i političko Sarajevo podržati ove akcije i dobru saradnju policijskih i sigurnosnih agencija”, reći će slavodobitno domaćim medijima “pošteni i prepošteni” Nikola Špirić ne znajući da im je cilj pisanja pisma “provaljen” i prije nego što je pismo i poslato.
Nije znao Špirić i njegova parlamentarna družina da su metode obavještajaca koji su ih filovali informacijama o “islamističkim terorističkim ćelijama u BiH” a sve u službi spašavanja obraza entiteta kojeg predstavljaju i njegovih vođa, odavno zahrđale.
Da se Adnan Ćatić, svjestan da će biti uhapšen, vraća u BiH, dugo su znale sve domaće a i strane obavještajne službe.
I dobro je da su znale.
No, postavlja se ozbiljno pitanje šta o srpskim teroristima, povratnicima sa rusko-ukrajinskog ratišta znaju domaće obavještajne i sigurnosne agencije, a da do danas ni jednog od njih SIPA nije uhapsila.
Zašto?
Pa svaki prodavac voća i polovne robe na pijacama u Zvorniku i Bijeljini zna ko su ti ljudi.
Zašto obavještajne službe šute o sve češćim dolascima u BiH članova Putinovih “Noćnih vukova” koji granicu BiH prelaze samo u vrijeme njenih odabranih čuvara, zašto šute o paradiranju po Rs ruskih silovatelja i ubica Bošnjaka tokom protekle agresije.
Zašto nema hapšenja osumnjičenih ratnih zločinaca iz Srbije – poznatih mučitelja u logorima na području Zvornika, Bijeljine, Vlasenice, ubica iz Srebrenice, osvjedočenih zločinaca koji banče po manastirima u Podrinju, a koji bez problema prelaze granicu BiH, gdje ih, sačekuju njihovi entitetski “saborci”.
Svi naprijed pobrojani imaju svoje drugo ime: teroristi.
Hoće li obavještajne službe zapratiti i jednog grčkog dobrovoljca iz protekle agresije, od kojih neki, godinama dolaze na slave vojnih jedinica s čijim pripadnicima su počinili teške ratne zločina nad Bošnjacima Podrinja, posebno u Srebrenici.
Ono što smo do sada gledali i što gledamo, neće.
U ovom trenutku itekako bi važno bilo čuti šta o svemu navedenom kažu “pošteni i prepošteni” ne Nikola Špirić (za njega znamo šta će reći op.a.), već bošnjački kadrovi uhljebljeni u sigurnosno-obavještajnom sektoru, SIPA-i, ministarstvima, agencijama…
Ili, možda, i dalje misle da sve znaju, da ih niko ništa ne treba pitati i da je dovoljno to što im se firme zovu “institucije BiH”.
(Politički.ba)
(290)
