Švicarski dnevnik “Neue Zürcher Zeitung” (NZZ) piše o utrci u naoružavanju na Balkanu ukazujući na Srbiju, koja se proteklih godina “prilično dobro naoružala” ali i na njenu susjedu Hrvatsku.
“Sve je počelo 2015. godine kada je Hrvatska zamolila SAD da kupi 16 raketnih bacača M270 s 300 km dometa. U isto vrijeme se Srbija obratila Kremlju, koji joj je ponudio protuavionski raketni sustav S-300“, piše NZZ, a prenosi Deutsche Welle.
Obje zemlje nisu doduše dobile željene rakete, ali su povećale izdatke za naoružanje i nabavile druge vrste o*****a i opreme te naizmjenično optužuju jedna drugu za destabilizaciju regije stalnim naoružavanjem.
Mirovnim sporazumom iz Daytona iz 1995., ukazuje švicarski list, uvedena je gornja granica za posjedovanje teškog o*****a, čime su se ofanzivne sposobnosti Srbije, Hrvatske i oba entiteta BiH jako ograničile.
Sve tri zemlje su od tada ukinule obvezni vojni rok i osnovale profesionalnu vojsku. No, “neriješeni sukobi u regiji, poput Kosova i Bosne i Hercegovine, gdje se Srbija i Hrvatska doživljavaju kao zaštitne sile svojih etničkih skupina, su pomutili ovu sliku. Nacionalistička podbadanja i demonstracije vojne sile nižu se u Srbiji i Hrvatskoj, posebno pred izbore i to je oprobano sredstvo za lov na glasove birača”, piše NZZ.
I dok je Hrvatska članica EU-a, Srbija njeguje dobre odnose s Rusijom, strateško partnerstvo s Kinom i istovremeno teži ulasku u EU. Samo u NATO ona neće, pojašnjava švicarski list navodeći da Srbija ipak u okviru „Partnerstva za mir” njeguje bliske odnose sa zapadnim vojnim savezom. „Srbija drži sve opcije otvorenima kako bi izigrala Zapad i Rusiju jedne protiv drugih.
Ova strategija riskira da izazove komplikacije, ukoliko se bude zaoštravalo natjecanje između velikih sila”, konstatira NZZ i dodaje kako je ipak za Srbiju i Hrvatsku lakše i jeftinije rješavati konflikte za pregovaračkim stolom.
„Računica je međutim da se s jakom vojskom i jakim partnerima sporovi poput onog na Kosovu lakše mogu riješiti. Zato bi bilo pogrešno to što rade Srbija i Hrvatska nazivati utrkom u naoružanju ili znakovima nekog nadolazećeg konflikta”, ocjenjuje NZZ.
Pa ipak, dodaje švicarski list, način na koji obje zemlje demonstriraju svoju vojnu snagu ne odgovara dobrosusjedskim odnosima.
„Zveckanje o*****em namijenjeno je domaćoj publici, ali iz toga se ipak može razviti opasna dinamika. Scenarijima ugroženosti, vlastodršci – kao zaštitnici vlastite nacije – ne samo što odvraćaju pažnju od pravih političkih izazova već štete napretku u svojoj zemlji – i to bez rata”, zaključuje NZZ.
(SB)
(0)
