Tajna uspješne odbrane: Kako je moguće da Rusi do danas, s toliko nadmoćnijom avijacijom, nisu zavladali ukrajinskim nebom

Prvog dana ruske invazije na Ukrajinu, ruske su snage uletjele u zemlju sa svojim nadmoćnim zračnim snagama, napale vojne aerodrome, instalacije protivzračne odbrane i potom poslale svoje kopnene snage preko granice.

 

 

No, potpunu zračnu nadmoć nisu postigli, a Ukrajina je uspjela dovoljno odbiti ruske zračne snage da i danas može provoditi vlastite zračne napade.

 

 

Prema procjenama prije početka invazije, Rusija je imala oko 1800 vojnih zrakoplova, a Ukrajina samo 163, no Ukrajina je maksimalno iskoristila stare sovjetske protuzračne sustave kako bi ruske zrakoplove potjerala sa svojeg neba, a ubrzo je dobila i masovnu pomoć iz inozemstva.

 

 

<p>MiG-ovi 29</p>

 

 

Kraći domet

 

Ukrajina se koristila sovjetskim S-300 protivzračnim sistemom koji, iako već više od tri decenije star, i dalje može pogoditi mete na većim visinama, udaljene i više od 140 kilometara. Kijev je prije rata imao oko 250 ovakvih sistema, a SAD je prošlog mjeseca obećao poslati ih još.

 

 

Kako zbog prijetnje S-300 sistema ruski piloti lete niže, to ih stavlja u domet raketnih sistema kraćeg dometa, poput SA-8, koji je postavljen na borbenim vozilima, ili čak u domet ručnih raketnih sistema Strela i Stinger. Riječ je o sličnim sustavima koji ciljaju na toplinske obrise mete, a Stingeri su bili među prvim o*****em koje su zapadne države počele slati Ukrajini u velikom broju.

 

 

Uz učinkovitu odbranu vlastitog neba od prijetnji, ukrajinske su se snage počele služiti i vlastitim zračnim sistemima, od čega je dosad najpoznatiji turski dron TB2 Bayraktar. Riječ je o laganoj i relativno maloj letjelici koja ne ostavlja veliki toplinski ni radarski trag pa je ruski protivzračni sistemi otkrivaju teško.

 

 

Jedan Bayraktar može ostati u zraku do 24 sata, a osim za izravne napade protutenkovskim raketama, ukrajinske su snage koristile preciznu optiku tih dronova za izviđanje te za navođenje artiljerijske paljbe.

 

 

Ukrajina još ima na raspolaganju i vlastite borbene zrakoplove koji bi u nadolazećoj fazi rata mogli imati veću ulogu, kad se ruska ofenziva u potpunosti zaustavi i kad se ruske snage počnu ukopavati na zauzetim položajima, piše Jutarnji.

 

 

RF-29150 | Mikoyan-Gurevich MiG-29S Fulcrum C | Russia - Air Force | Alexander Lebedev | JetPhotos

 

 

Ključni resurs

 

Prije početka invazije, Ukrajina je raspolagala s oko 40 MiG-29 lovaca, 12 Su-24 i 17 Su-25 lovaca-bombardera te 26 Su-27 višenamjenskih lovaca. Imala je i 69 Mil Mi-8 transportnih helikoptera te 34 napadačka helikopter Mil Mi-24.

 

 

Nije poznato s koliko TB2 dronova su raspolagali, no nove količine naručene su ubrzo nakon početka rata, a NATO-ovi avioni viđeni su kako prevoze teret iz Turske za Rzeszów u Poljskoj.

 

 

Dok ruska vojska bude utvrđivala svoje položaje i fokusirala se na artiljerijske i raketne napade na gradove, preostala ukrajinska avijacija mogla bi biti ključni resurs u kontraofanzivi.

 

 

 

Autor: Raport.ba

(72)

Tajna uspješne odbrane: Kako je moguće da Rusi do danas, s toliko nadmoćnijom avijacijom, nisu zavladali ukrajinskim nebom

| Foto/Video, Slider, Tehnologija, Vijesti |
About The Author
-