“Čak je Aleksandru Vučiću, srbijanskom predsjedniku ‘previše Dodika’, iako ovaj očito uzima aktivno učešće u jednom projektu koji ima za cilj prekrajanje granica i destabilizaciju cijele regije”.
Piše: A. Čorbo-Zećo
Milorad Dodik, lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH doživio je pravi bumerang. U svojoj želji da blokira rad Predsjedništva BiH i institucija Bosne i Hercegovine on je ostao blokiran od strane svijeta.
Izvori iz Banja Luke otkrivaju da je jako teško podnio posljednje odbijanje, a u kabinetu je pukao i koji kancelarijski pribor. Naime, Dodik je iskazao želju da prisustvuje Samitu koji se održava 6. oktobra na Brdu kod Kranja.
No, ekspresno mu je odgovoreno da njegov dolazak nije obavezan. Kulturno evropski poručeno mu je da nije dobrodošao. Na ovaj samit po pozivu ide predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić. Kada je propao plan da putuje i Dodik krenuo je u nebulozna pojašnjavanja da Komšić ide privatno i da nije bilo sjednice Predsjedništva BiH gdje bi se usaglasili stavovi o nastupu Komšića.
Milorad Dodik je ponovno posegao za dobro oprobanom taktikom. Pisanjem pisama. On je uputio pismo predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen, predsjedniku Evropskog vijeća Charlesu Michelu i premijeru Slovenije Janezu Janši u kojem je naveo kako “BiH nije donijela odluku o učešću na ovom skupu, niti je imenovala delegaciju i definisala platformu”.
Za odlazak na Samit ne treba nikakva sjednica, svjestan je Dodik toga, ali sve teže podnosi odbijanja od strane međunarodnih faktora, koji ga lagano šalju u izolaciju.
Dodika ne treba da čudi ovakvo ponašanje evropskih zvaničnika, jer osoba koja negira genocid ne može biti dio procesa koji streme visokim civilizacijskim normama.
Očito je jasno da Dodik ne želi živjeti s Bošnjacima, i jasno je da Republika Srpska nije problem, na kraju ona je Dejtonom utvrđena, već činjenica da količina mržnje koju ispoljava Milorad Dodik ne ostavlja prostor za suživot i normalnu uspostavu moderne, demokratske Bosne i Hercegovine
Nakon što su ga Sjedinjene Američke Države stavile na Crnu lisu, konačno su i evropske zemlje počele lagano sa uvođenjem, za sada, prikrivenih sankcija.
Jer, nemoguće je razgovarati i tražiti kompromis sa osobom koja američkom izaslaniku za zapadni Balkan, Gabrijelu Eskobaru kaže „Je.e mi se za sankcije. To sam prošao već. Ako hoćeš sa mnom razgovarati, nemoj mi prijetiti“.
Čini se ipak da Dodiku nije baš svejedno, a upravo on metode ucjena i prijetnji koristi godinama u razgovorima i pregovorima oko budućnosti BiH. Referendum, ‘mirna disolucija’, samostalnost RS, uređenje BiH kao zajednice država, blokade, a uz sve to teška korupcija i odvođenje građana u teško siromaštvo su platforma političkog djelovanja Dodika.
I mogao je kako hoće, ali nije uspio dokle hoće. Jasno mu je to dokazano i nedavno u Mađarskoj kada je jedan ministar vanjskih poslova odbio susret s njim. Trebao je znati da je kraj i kada ga je prvo ignorisao generalni sekretar UN-a, ne odgovarajući na njegova pisma o nekim kvazi rušenjima Ustava BiH.
Čak je Aleksandru Vučiću, srbijanskom predsjedniku “previše Dodika”, iako ovaj očito uzima aktivno učešće u jednom projektu koji ima za cilj prekrajanje granica i destabilizaciju cijele regije.
Potpuno je jasno da su aktivnosti koje je SPC provodila u Crnoj Gori imale politički karakter. Naravno, da je potpuno očekivano da se takve aktivnosti preliju i u BiH, ali Dodik usljed svojih pretjeranih ambicija ‘ruši’ planove Vučića, koji suptilno priziva mir, a sve radi da njega ne bude.
I ako do kraja nije razumio poruku američkog ambasadora Erica Nelsona koji nedavno kazao za Dodika ‘dosta je, ovdje se mora stati’, onda mu savjetnici moraju nacrtati da je stvarno dosta.
Dejtonski mirovni sporazum niti Ustav ne daju ni promil mogućnosti razdvajanja i bili kakvo podrivanje Dejtonskog sporazuma, sve bi takve aktivnosti bile predmet posljedica.
Prve su počele, slanjem Dodika u izolaciju iz koje može samo pisma pisati, koja će ostati nepročitana i neodgovorena.
(NAP)
(9)
