Kada Hamas ispali rakete na Izrael, napredni detektori upozorenja pokreću alarme u ciljanim četvrtima, civili bježe u razgranatu mrežu skloništa od bombi, a hvaljeni sustav Iron Dome presreće projektile u zraku, piše CNN.
Ali u Gazi nijedna od tih visokotehnoloških obrambenih sistema nije bila dostupna za zaštitu Maisara Barouda, 47, kada je njegova stambena zgrada pogođena izraelskim zračnim napadima u ponedjeljak navečer.
Jedino što je spasilo njega i njegovu porodicu je bila: vika susjeda s ulice.
Susjed je primio poziv od izraelske vojske, obavijestivši ga da je napad na obližnju stambenu zgradu neizbježan. Ipak, susjed je rekao Baroudu i 15 ostalih članova porodice koji žive u Baroudovoj zgradi – uključujući devetero djece – da izađu.
Prvi udar uništio je većinu od šest zgrada u bloku, uključujući Baroudovu.
“U mojoj zgradi više nije bilo moguće živjeti – bio je to samo kostur kuće”, dodao je. “Vrata su bila uništena, vanjski zidovi zgrade su nestali, prozori su razbijeni.”
Ipak, Baroud i ostali su pretpostavili da je najgore prošlo i vratili su se u zgradu kako bi spasili svoje stvari. Nekoliko minuta kasnije, susjed je primio dodatni poziv od izraelske vojske da dolazi naknadno bombardiranje, a porodice su ponovno pobjegle.
Drugi udar uništio je Baroudov dom, pretvarajući njegovu zgradu i njegov umjetnički studio u ruševine.
To je stvarnost Palestinaca koji žive u Gazi bez zaštite. Bez sirena za zračnu uzbunu ili skloništa za bombe, više od 2 miliona Palestinaca koji žive na području pod opsadom – od kojih su polovica djeca – oslanjaju se na rijetke telefonske pozive ili tekstualne poruke izraelske vojske kako bi ih upozorili na neminovne udare.
“U Gazi nemamo ništa… nemate kamo otići, nemate skloništa, na ulici ste”, rekao je Baroud. “Ako ste dovoljno sretni da čak dobijete upozorenje da izađete iz kuće, odlazite govoreći: ‘Hvala Bogu’.”
Nedostatak zaštite služi kao oštar kontrast u odnosu na sisteme civilne odbrane Izraela, koji se posljednjih dana suočio s intenzivnom raketnom vatrom Hamasa. Izrael se može pohvaliti razrađenim i tehnološki naprednim sposobnostima – u rasponu od ranog radarskog otkrivanja do Željezne kupole – namijenjenih zaštiti svojih civila u slučaju napada.
U Gazi, upozorenja o pozivima ili SMS-u nisu zagrantovana i – najviše – daju stanovnicima nekoliko minuta da se evakuiraju. Često je to samo igra pogađanja.
Nedostatak civilne obrane također je utjecao na međunarodne humanitarne i medicinske radnike, koji su suočeni sa sporadičnim, trenutnim obavijestima o izraelskim protunapadima.
U objavi Ljekara bez granica u utorak navedeno je kako su neki od članova njihovog tima u Gazi usred noći primili tekstualnu poruku u kojoj im se govori da evakuiraju svoje domove.
“Morate probuditi svoju djecu usred noći i napustiti kuću, a da ne uzmete ništa od svojih stvari”, stoji u objavi.
Dr. Barbara Zind, američka pedijatrica u Gazi u medicinskoj misiji, govorila je u utorak za CNN o tome da je ostala zaglavljena u tom području kada je njen intervju prekinut glasnim bombaškim napadima ispred njenog hotela. Upitana može li potražiti sigurno sklonište, odgovorila je: “Ovdje nema skloništa od bombi.”
Također je vjerojatnije da će telefonski pozivi upozorenja od Izraelaca biti propušteni u Gazi zbog stalnih nestanaka struje. Jedina elektrana na teritoriju ostala je bez goriva u srijedu i prestala je raditi, nakon što je Izrael naredio “potpunu opsadu” i presjekao pristup hrani, gorivu, vodi i struji.
Izrael je, međutim, godinama mnogo ulagao u svoje sisteme civilne obrane kako bi zaštitio civile od raketa i minobacača koje ispaljuju Hamas i druge militantne skupine u regiji. Njegove razrađene i tehnološki napredne sposobnosti imaju za cilj zaštititi svoje ljude i minimizirati štetu u slučaju raketnog napada.
Azriel Bermant, viši istraživač na Institutu za međunarodne odnose u Pragu, kaže da je Izrael “vrlo jak i dobro organiziran” na frontu civilne obrane.
“Radi se o spašavanju života, radi se o jačanju morala, radi se o smanjenju pritiska na vladu da pošalje kopnene snage”, rekao je Bermant. “Ako vlada zna da je javnost zaštićena, osobito u ratnoj situaciji, oni osjećaju da će javnost podržati vladu u onome što čini.”
Ključno je da su Izraelske odbrambene snage razvile sisteme ranog upozoravanja koji oglašavaju sirene kad god se ispale rakete prema Izraelu. Ovi sistemi upozorenja mogu izračunati lokaciju na koju se predviđa da će raketa sletjeti i aktivirati sirenu u ciljanom području, često unaprijed obavještavajući stanovnike da pronađu sklonište.
Sposobnosti civilne obrane također su ugrađene u infrastrukturu Izraela. Izraelski zakon zahtijeva da sve kuće, stambene zgrade i industrijske zgrade imaju skloništa od bombi. Ova skloništa pokazala su se ključnima za zaštitu Izraelaca kada se uključe sirene upozorenja – pružajući javnosti sigurne i utvrđene lokacije za skrivanje od nadolazećih raketa.
Izrael također posjeduje ključne mjere aktivne obrane. Najistaknutiji se zove Sistemželjezne kupole. Uvedena 2011., Iron Dome dizajnirana je za obaranje nadolazećih projektila. Opremljen je radarom koji otkriva rakete, a zatim koristi sistem zapovijedanja i kontrole koji brzo izračunava predstavlja li nadolazeći projektil prijetnju ili je vjerojatno da će pogoditi nenaseljeno područje. Ako raketa predstavlja prijetnju, Željezna kupola ispaljuje projektile sa zemlje kako bi je uništila u zraku.
Uz daleko manje resursa, Gaza nije izgradila ništa usporedivo s izraelskim obrambenim sistemima. Iako je Hamas izgradio mrežu podzemnih tunela za svoje borce, nije ulagao u civilna skloništa ili mreže upozorenja.
Gaza je odsječena od ostatka svijeta izraelskom blokadom kopna, zraka i mora koja datira iz 2007., uz stroga ograničenja kretanja roba. Human Rights Watch ga je opisao kao “najveći zatvor na otvorenom na svijetu”.
“Nesrazmjer je prvenstveno zbog blokade, koja je stvarno potkopala infrastrukturu Gaze”, rekao je Tareq Baconi, predsjednik uprave palestinske političke mreže Al-Shabaka. “Svaki unos robe, svi resursi koji bi se mogli koristiti za izgradnju takve vrste sistema su ograničeni.”
Zbog nedostatka odbrane civili poput Barouda žive u strahu. Dok istražuje ruševine svoje zgrade, rekao je da se pita zašto je njegov dom pogođen.
“Stalno se pitam zašto? … Nema smisla pitati zašto.”
(Novi)
(75)
