Na ukrajinskom ratištu pronađene mine proizvedene u Srbiji…
Nedavno objavljeni snimci ukraijnskog ministarstva odbrane iz okoline Kijeva ponovo su aktuelizovali priču o srbijanskom naoružanju u Ukrajini.
Iako Srbija nije direktno izvozila o*****e u tu zemlju, nedjeljnik NIN otkriva da su se na ukrajinskom ratištu ipak našle mine proizvedene u valjevskom Krušiku kako 2016. tako i 2018. godine.
Bitka za Kijev. Mosčun.
To je naziv snimka koji je sredinom marta objavljen na YouTube kanalu ukrajinskog Ministarstva odbrane. Na snimku se vide ukrajinski vojnici koji ispaljuju mine na ruske položaje u okolini KIjeva. Po oznakama na minama, nedjeljnik NIN utvrdio je da je u pitanju o*****e iz valjevskog Krušika, proizvedeno 2018. godine.
“Na minama piše godina i piše oznaka za farbiku Krušik i piše godina proizvodnje. Mi smo i provjerili sa onima koji su poznavaoci da ne bi samo mi tumačili. To je jasna oznaka i nema nikakvih sumnji”, kaže novinar Vuk Cvijić.
Vuk Cvijić tvrdi da je tako demantovan predsjednik Srbije koji je objašnjavao da o*****e iz Krušika u Ukrajinu dospjelo samo jednom, i to 2016. godine. Tvrdio je to Aleksandar Vučić u novembru 2019. isprovociran tekstom Armsvoča, koji je objavio da je u Donbasu pronađena neekspodirana granata srbijanske prozvodnje.
“Taj lot baš ovih mina koje su na slici, te mine su prodate preduzeću Tehnoremont. Ta firma je kupila 15.000 tih mina“, govorio je Vučić u novembru 2019. godine.
Broj od 15.000 mina preko noći se udvostručio, pošto je isprovociran kritikama opozicije koja objavljuje i dokumentaciju o sp**nom izvozu o*****a, predsjednik o istom govorio dan kasnije.
“Tražili su toliko i toliko minobacačkih mina kalibra 60mm u količini od 30.000 komada. Krajni korisnik Natan iz Poljske. Sa Natan zaključili smo posao za izvoz 23.500 mina”, rekao je Vučić tada.
Novinar Vuk Cvijić tvrdi da predsjednik Srbije nije slučajno pobrkao brojeve, već da je pokušao da sakrije izvoz iz 2018. godine.
“On je tvrdio nešto što se ispostavilo da nije istina. On je tvrdio da je bila jedna isporuka, a vidimo da su bile dvije isporuke. Predsjednik države koji jeste zadužen za vanjsku politiku kada kaže nešto što se ispostavi da nije tačno, to ima posljedice. Šalje se slika o potpunoj nepouzdanosti”, rekao je on.
Prateći puteve o*****a, novinar NIN-a utvrdio je da je srbijansko o*****e na ukrajinsko ratište stiglo tako što ga je poljska firma Natan prodala Ukrajincima. Još 2015. indikativno je bilo što je o kupovini mina u Krušiku pregovarao ino partner iz Ukrajine. Sin ukrajinskog generala Vitalij Dementijev pojavljuje se kao naručuilac i predstavnik kompanije Petralink limited.
“Mi sa svojim osnovom sumnje da će neko to da reeksportuje upoznajemo pripadnike ruske službe i upozoravamo one iz Srbije koji misle da mogu nekog da obmanu sa navođenjem end usera, odnosno lažnog krajnjeg korinsika”, tvrdio je predsjednik Srbije.
Da li zaista i koliko puta država obmanuta? Ili je obmanut Krušik, čije mine su 2016. u Ukrajini prodate za skoro dva i po miliona dolara, dok su Krušiku plaćene skoro duplo manje.
(SB)
(0)
