U demokratskim tradicijama u kojima nosioce pravosudnih funkcija biraju zakonodavna i izvršna vlast, stručne komisije koje su birane u skladu sa najvišim demokratskim i profesionalnim standardima, provode konkursne procedure u kojima insistiraju na kandidatima koji su ugledni članovi pravosudne i akademske zajednice.
Što su predmeti na kojim su radili složeniji i što su više naučnih radova i knjiga napisali dobijaju više bodova. Rad izvan pravosudne vlasti, gotovo da i ne nosi bodove.
Između tih kandidata razlike se svode na detalje iz akademskog i posebno profesionalnog rada. Tako se na kraju „vaga“ i „mjeri“ ko je napisao pasus više naučnog rada, imao više mentorstava, čije je pravno shvatanje prošlo test sudskih odluka i ko je u više hiljada presuda koje su napisali koristio koji stručni izraz.
Sjednice stručnih komisija su javne i prenose se putem televizije i interneta. Rasprave okupljaju pažnju sudija, tužilaca, profesora, studenata i inteligencije. Svi su svjesni da se u tim trenucima oblikuje pravosudna vlast za decenije koje dolaze.
Međutim u postupku izbora jednog sudije u Ustavni sud Bosne i Hercegovine kojeg bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije, razlika između dva prvoplasirana kandidata je više od 5.000 napisanih presuda, nekoliko desetaka naučnih radova, 20. godina iskustva u sudskoj vlasti. Na jednog strani ugledni član pravosudne zajednice, na drugoj državni službenik zaposlen u državnoj upravi.
Kako i na koji način je državni službenik u postupku bodovanja nadomjestio razliku od 5.000 napisanih presuda i 20 godina iskustva u sudskoj vlasti, te završio kao „najbolje rangiran“ nije jasno ni javnosti ni profesionalnoj zajednici.
Kako se ispostavilo nije jasno ni članu Predsjedništva Bosne i Hercegovinu Denisu Bećiroviću.
Bećirović je radi svoje savjesti i radi savjesti članstva SDP koje vrednuje njegov savjet, odlučio da javno kaže da Marin Vukoja nije najbolji kandidat i da na taj način napravi otklon od stavova Nermina Nikšića i djela SDP koji je čvrsto vezan u HDZ u podršci imenovanju Marinu Vukoji.
Bećirović očito ne želi snositi odgovornost za historijsku sramotu i isporučivanje Ustavnog suda BiH u ruke Čoviću i Dodiku. Bećirović očito ne želi snositi odgovornost za stvaranje legalnih pretpostavki za rušenje države Bosne i Hercegovine, jer ukoliko se u Ustavnom sudu BiH obrazuje većina po Dodikovoj i Čovićevoj želji, to može značiti da takva većina ni u slučaji secesije ne bi donijela odluku po kojoj se ista proglašava neustavnom.
Bećirović nema nijedan razlog da ostane crnim slovima upisan u historiji ove zemlje, za razliku od Nermina Nikšića.
Iz Bećirovićeve izjave jasno se izvodi zaključak da Član Predsjedništva ne vjeruje rangiranju komisije koja je zasjedala u tajnosti, koja je potezom olovke članova NiP, SDP i HDZ pobrisala razliku od 5.000 presuda, koja je članu njegovog pravnog savjeta uskratila prisustvo sjednicama iste te komisije i koja je u konačnici pod kontrolom HDZ vođena stranačkim, a ne stručnim kriterijima predložila Vukoju kao „najbolje rangiranog kandidata“.
Međutim, uprkos svim argumentima na kraju će odlučiti sami zastupnici SDP-a, odnosno kompletne Trojke. Odlučiti će o tome da li će ostati u historiji ove zemlje crnim slovima upisani, ili će prihvatiti ruku spasa koji im nudi Bećirović.
(Nap)
(666)
