Piše: S. Hambo
Pored nasušne želje za secesionizmom, težnja za pokrićem svojih afera i koruptivnih djela koje su predmet pravosuđa je nesumnjivo jedna od vodilja aktuelne politike lidera SNSD-a i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.
Teško je i upratiti sve teme koje Dodik na sedmičnoj bazi nameće u javnom prostoru. Sedmicu počne sa Oružanim snagama, prespoji pričom o tome kako “muslimani” žele dominaciju pa završi na prijenosu nadležnosti i kritikama ka Ustavnom sudu zbog državne imovine.Ipak, i pored političke pozadine ne može se isključiti želja da se takvim postupcima prikriju brojne afere koje su lidera SNSD-a godinama opteretile. Jedna od najvećih, a nerazjašnjenih je i famozna kupovina vile u Beogradu. Upravo je u tom slučaju, kako saznaje Klix.ba u posljednje vrijeme intenzivirana istraga.
Do kraja ove godine će, tvrdi predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, Narodna skupština RS-a usvojiti zakon o uspostavljanju visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS-a, koje bi na prostoru tog bh. entiteta trebalo zamijeniti postojeće Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH.
“VSTV su okupirali muslimani koji žele putem Suda i Tužilaštva BiH modelirati politički sistem, što je nedopustivo”, kazao je Dodik u petak tokom posjete Bosanskom Brodu.
Odgovor na pitanje zašto se Dodiku tako žuri da razvlasti državne pravosudne institucije na prostoru entiteta RS mogao bi se kriti, između ostalog i u istragama koje se vode protiv njega, a koje su godinama deponovane u ladicama Tužilaštva BiH.
Zanimljivo je da VSTV nije smetao Dodiku dok je na čelu te institucije bio njegov sadašnji savjetnik Milan Tegeltija, koji je prethodno godinama “kadrovirao” u bh. pravosuđu te samim tim utjecao i na brojne predmete i istrage koje su se vodile.
Jedna od tih istraga se odnosi i na predmet “Pavlović banka”, koja već duže od šest godina čeka svoj pravi epilog. Radi se o, podsjećamo, predmetu koji je vezan za vilu u beogradskom naselju Dedinje, koju je Dodik kupio 14. maja 2007. godine za 750.000 eura. Iako je tvrdio da je vilu platio novcem od kredita, ispostavilo se da je kredit u Pavlović banci podigao tek godinu dana kasnije, 27. juna 2008. godine, što je nametnulo opravdanu sumnju da je kredit poslužio kao pokriće.
Da stvar bude po Dodika gora, zahtjev za kredit je ovjerio pečatom Vlade RS-a, kojom je u tom periodu rukovodio kao premijer. Vlasnik Pavlović banke Slobodan Pavlović, koji je prije nekoliko dana stradao u saobraćajnoj nesreći, je nakon odobravanja sp**nog kredita i sam dobio kredit od Investiciono-razvojne banke RS-a u iznosu od pet miliona KM.
Tegeltija se povukao sa čela VSTV-a u decembru 2020. godine, a nedugo poslije je Tužilaštvo BiH došlo do novih dokaza u ovom predmetu, te je saslušalo nekoliko osoba, čime je istraga konačno pomjerena sa mjesta. Nimalo slučajno, Dodik je krenuo u otvoreni sukob sa državnim pravosuđem nastojeći da ga što prije pokuša obezvlastiti na prostoru entiteta RS.
Dodik je, navodno ratu za sp**ni kredit u iznosu od nešto više od devet hiljada KM uplaćivao u kešu, a novac je donosio vozač koji je, također navodno, u iskazu Tužilaštvu BiH kazao da “nije brojao pare” već ih je u banku donosio “zapakovane”.
Nije to prvi ni posljednji put da se za Dodika veže “zapakovan” novac sumnjivog porijekla. Krajem maja 2017. godine je iz Srbije u BiH unio 200.000 eura u gotovini. Dodik se, nakon što je ta informacija dospjela u javnost, branio tvrdnjom da je novac stekao prodajom dva stana u Beogradu. Čak i da je ta tvrdnja vjerodostojna te da je Dodik novac zaista dobio prodajom stanova, sumnju nameće činjenica da je novac nosio u gotovini.
Na niz neodgovorenih pitanja koja se vežu za Dodikove afere odgovor trebaju ponuditi pravosudne institucije, čije postojanje i djelovanje predsjednik SNSD-a pokušava osporiti i onemogućiti, te pri tome u protivustavnu i nezakonitu opasnu avanturu uvući cijeli entitet RS i srpski narod na koji se poziva.
Treba istaći da je i specjalni izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan Gabriel Escobar u posljednje vrijeme naročito naglašavao problem korupcije i kriminala u BiH, naglašavajući da brojni političari svojom politikom prvenstveno štite sebe od pravosudnih istraga.
(Klix)
(7)
