Zoran Milanović je početkom ove nedjelje kazao da je “Hrvatsko vijeće obrane zajedno sa Hrvatskom vojskom spasilo Bosnu i Hercegovinu”. Ako je već predsjednik Hrvatske posthumno odlikovao Ivu Lozančića, trebao je na adekvatan način odati zahvalnost i srpskim oficirima iz Doboja koji su spašavajući HVO Žepča također spašavali i Bosnu i Hercegovinu.
Piše: Istraživački tim “SB”
“Sedamnaest dana mi se nalazimo u ratu s muslimanima, treći dan rata smo morali pustiti položaje prema Srbima. Srbi sa naše zone napadaju grad Zavidoviće, uključena je i naša bojna i danas očekujemo napredovanje. Maglaj je u potpunom okruženju, kao i Tešanj. Naše snage sudejstvuju u operacijama na Maglaj angažirana je bojna. Srbi su na ove prostore doveli tri brigade i smjestili se na prostoru N. Šehera.”
“NE ŽELIMO ŽIVJETI NI U BiH NI U SRBIJI”
Ovako počinje dramatični ratni izvještaj kojeg je 7. jula 1993. godine Ivo Lozančić, zapovjednik 110. XP brigade Hrvatskog vijeća odbrane iz Žepča uputio Mati Bobanu, predsjedniku Hratvatske zajednice “Herceg Bosna”, i Brunu Stojiću, ministru odbrane u Vladi “Herceg Bosne”. Lozančić je prije rata, a i nakon njegovog okončanja, bio i dopredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH.
Lozančićev dopis nastao je u jeku ratnih dejstava na području Žepča, Zavidovića i dijelova općina Maglaj i Tešanj, koja su eskalirala krajem juna 1993. godine u otvoreni sukob pripadnika Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Sukob je istovremeno izbio i Zavidovićima i Žepču. U Zavidovićima su nakon dva dana pripadnici HVO poraženi i kontrolu nad do tada podijeljenim gradom preuzela je Armija BiH. U susjednom Žepču rat je bio žešći, žrtve brojnije, a kako vidimo iz pisma zapovjednika Lozančića u sukob se na strani HVO-a aktivno uključila Vojska Republike Srpske. (Sa tri brigade, precizira Lozančić)
“Mi držimo grad Žepče i predala nam se 319. brdska brigada, njeno zapovjedništvo i vojska, osim Željeznog polja i B. Hana”, referira Lozančić, pa u nastavku pisma ukazuje na probleme sa kojioma se HVO u Žepču suočava.
“Nas napadaju iz Zenice i Kaknja. Imamo velike gubitke, 75 mrtvi(h) i 120 ranjeni(h). Dugo smo bili u izolaciji i nismo imali kirurga i bolnice pa se oslanjamo na Srbe (bolnice Doboj i Banja Luka).”
Pored pregleda prilika na bojišnici, problema sa kojima se suočavaju građani i vojska u “oslobođenom” Žepču, zapovjednik Ivo Lozaničić u ovoj depeši svojim civilnim i vojnim šefovima iznosi i „prijedloge“ kako da se Hrvati iz ove općine izvuku i spasu iz postojeće nezavidne situacije.
Zapovjednik HVO-a Lozančić smatra da je “nužno razgovarati oko našeg statusa. Dogovoriti sa srpskom stranom status našeg prostora, mi ne želimo živjeti u Srbiji niti u BiH“.
Neophodno je, predlaže Lozančić “uticati na vrh hrvatske politike da se protjeraju svi muslimani iz Hrvatske”. Također on predlaže Bobanu i Stojiću “da se napravi puno primirje sa Srbima na cijelom prostoru (Brčko, Orašje, cijela Hrvatska) dok se ne izvrši rasplet u bivšoj BiH”.
Ivo Lozančić upozorava i na neposluh jedinice Hrvatskog vijeća odbrane u Usori koji “odustaju ispoštovati zapovijed i ona je s muslimanima što znači da sada ide Hrvat na Hrvata“.
MILANOVIĆ DOSLJEDNO-NEDOSLJEDAN
Na kraju svog izvještaja zapovjednik HVO Žepča ima prijedloge koje se ne tiču samo njegove lokalne jedinice i Hrvata iz Žepča, pa piše da se „ne smije dozvoliti bilo kakav konvoj za muslimane niti preko HVO-a Sarajevo“. Također, Lozančić od vrhovnika u Hercegovini zahtijeva da nalože “svim postrojbama HVO iz Hercegovine i SB (Srednje Bosne) da djeluju ofanzivnije prema balijama pošto im pomalo ponestaje streljiva”.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović danas će tokom posjete Mostaru gdje će prisustvovati obilježavanju 30. godišnjice osnivanja Hrvatskog vijeća odbrane, kako je najavljeno, posthumno odlikovati Ivu Lozančića Redom Kneza Domagoja sa ogrlicom “za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu”.
Ivo Lozančić (lijevo) tokom rata (Foto: Arhiva)
Predsjednik Hrvatske je tako nastavio sa praksom odlikovanja jedinica i zapovjednika Hrvatskog vijeća odbrane kojima je, nablaže rečeno, doveo u pitanje svoje dekalarativne dobre namjere prema Bosni I Hercegovini, ali i odnos prema ratnim zločinima i međunarodnom pravnom poretku. Podsjetimo, prošle godine je uoči obilježavanja “Oluje” Milanović odlikovao Vojnu policiju Hrvatskog vijeća odbrane kojom je u ratu zapovijedao Valentin Ćorić, haški osuđenik. Također je odlikovana jedinica “Ludvig Pavlović”, koja se u haškim i drugim presudama povezivala sa zločinima nad Bošnjacima u mjestima Sovići i Doljani.
Godinu dana ranije, Zoran Milanović je odlikovao generala HVO-a Zlatana Miju Jelića koji je nekoliko godina ranije, 30- decembra 2015. napustio Bosnu i Hercegovinu, samo nekoliko dana prije nego što će protiv njega Tužilaštvo BiH podignuti optužnicu za teške ratne zločine protiv civilnog stanovništva u Hercegovini.
Zoran Milanović je početkom ove sedmice kazao da je “Hrvatsko vijeće obrane zajedno sa Hrvatskom vojskom spasilo Bosnu i Hercegovinu”. Ako je već predsjednik Hrvatske posthumno odlikovao Ivu Lozančića, trebao je na adekvatan način odati zahvalnost i srpskim oficirima iz Doboja koji su spašavajući HVO Žepča također spašavali i Bosnu i Hercegovinu.
DVA LICA IVE LOZANČIĆA
General Ivo Lozančić je nakon okončanja rata, pa do smrti 2007. godine u saobraćajnoj nesreći, imao uzbudljivu i bogatu političku karijeru. Bio je dopredsjednik HDZ-a BiH, ali se na famoznom Petom saboru HDZ-a BiH na kojem je došlo do raskola u vrhu stranke svrstao uz Krešimira Zubaka koji je nešto kasnije formirao Novu hrvatsku inicijativu. Na izborima održanim te godine NHI je ostvarila solidan rezultat i postala dio Alijanse za promjene koja je predvođena SDP-om BiH formirala vlast na državnom i federalnom nivou. Lozančić je bio zastupnik u Parlamentu BiH, kao i hrvatskom Saboru. Bio je i član parlamentarne delegacije Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope.
Kada je 2000. godine HDZ BiH pozvao hrvatske časnike i vojnike da napuste Vojsku Federacije BiH, što je veliki broj njih i učinio, Ivo Lozančić je odlukom tadašnjeg ministra odbrane Federacije BiH Mije Anića, također člana Nove hrvatske inicijative, preuzeo zapovjedništvo nad Vojskom Federacije. Njegove bivše kolege iz HVO-a i HDZ-a tada su optuživale Ivu Lozančića da je na to pristao pod pritiskom međunarodne zajednice koja ga je, tvrdilo se, ucjenjivala podizanjem protiv njega optužnice za ratne zločine na području Žepča.
Taj poslijeratni, “nelegitimni”, segment biografije pokojnog Lozančića, nije smetao ili nije bio poznat Zoranu Milanoviću prilikom odlučivanju o posthumnom odlikovanju kontroverznog oficira i političara.
(SB)
(19)
