“Rodila je majka jednog zlatnog dječaka,
studenta ekonomije, momka vrijednog zlata.
Kapetana svoga broda, kralja morskog plavetnila,
kakvog bi sinu svaka mati poželila.
Vaterpolista, sportaša, s očima boje neba,
urednog momka koji je živio baš kako treba…”
Kaže prvih nekoliko stihova pjesme “Možda”, neznanog autora i neznane izvođačice iz Srbije, koja je prije 24 sata osvanula na YouTubeu. Pjesma je posvećena Mateju Perišu, 28-godišnjem mladiću iz Splita koji je zagonetno nestao u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine u Beogradu.
– Tu sam snimku s YouTubea dobio u ponedjeljak navečer od jednog srbijanskog novinara. Još ne znam tko je pjesmu napisao i tko je pjeva, jer su oni željeli ostati anonimni. Preslušao sam pjesmu i onda sam je odlučio poslati vama u “Slobodnu Dalmaciju”. Jako sam je emotivno primio i vjerujte nije mi bilo lako slušati je. Ali mislim da je pjesma pozitivna i da mi, ili nam, daje nadu, kako će sve dobro završiti, kazuje nam Nenad Periš, Matejev otac, koji je već više od 60 dana u Beogradu, gdje pomaže u potrazi za svojim sinom.
“Ne tako hladnog jednog prosinačkog dana,
ostvari se želja našeg plavog kapetana,
da dođe u Beograd, s društvom iz djetinjstva, ono,
živi bogovski, al ne očekuj ništa.
Tamo slavilo se, pilo, zašto bi to loše bilo?
Ali te se noći za tren sve u košmar pretvorilo,
košmar kakav nikad nitko nije očekivo…”
“Rodila je majka jednog zlatnog dječaka,
studenta ekonomije, momka vrijednog zlata.
Kapetana svoga broda, kralja morskog plavetnila,
kakvog bi sinu svaka mati poželila.
Vaterpolista, sportaša, s očima boje neba,
urednog momka koji je živio baš kako treba…”
Kaže prvih nekoliko stihova pjesme “Možda”, neznanog autora i neznane izvođačice iz Srbije, koja je prije 24 sata osvanula na YouTubeu. Pjesma je posvećena Mateju Perišu, 28-godišnjem mladiću iz Splita koji je zagonetno nestao u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine u Beogradu.
– Tu sam snimku s YouTubea dobio u ponedjeljak navečer od jednog srbijanskog novinara. Još ne znam tko je pjesmu napisao i tko je pjeva, jer su oni željeli ostati anonimni. Preslušao sam pjesmu i onda sam je odlučio poslati vama u “Slobodnu Dalmaciju”. Jako sam je emotivno primio i vjerujte nije mi bilo lako slušati je. Ali mislim da je pjesma pozitivna i da mi, ili nam, daje nadu, kako će sve dobro završiti, kazuje nam Nenad Periš, Matejev otac, koji je već više od 60 dana u Beogradu, gdje pomaže u potrazi za svojim sinom.
“Ne tako hladnog jednog prosinačkog dana,
ostvari se želja našeg plavog kapetana,
da dođe u Beograd, s društvom iz djetinjstva, ono,
živi bogovski, al ne očekuj ništa.
Tamo slavilo se, pilo, zašto bi to loše bilo?
Ali te se noći za tren sve u košmar pretvorilo,
košmar kakav nikad nitko nije očekivo…”
– Osoba koja je napisala stihove ove pjesme jako dobro zna šta se događalo u Beogradu, odnosno upoznata je s tijekom događaja. Naravno, ne mislim da ta osoba nešto zna o nestanku moga sina, ali je svakako jako dobro pratila cijeli tijek događaja, kazuje nam Nenad Periš.
“Morski junak je nestao i more postalo je sivo,
đavo je skovao plan, da nestane bez traga,
plače narod, otac, sestre, njegova mati draga.
Dva mjeseca je prošlo od kako nam ga nema,
ujedinili smo snage, dok istina je nema.
Srbija je pretužna vjerujte braćo Hrvati, svi borimo
se skupa, da naš se Matej vrati…”
– Imam osjećaj da je netko htio ovim tekstom i ovom pjesmom potaknuti nekoga tko bi eventualno nešto mogao znati o nestanku moga sina, da kaže ono što zna. Pitate me sumnjam li da netko nešto zna, a to skriva i ne želi reći, jer se boji? Teško mi je to reći, ali sigurno postoje neke stvari, koje možda ne bi riješile slučaj, ali bi neke stvari bile jasnije, skopili bi lakše neki mozaik, kazuje Nenad Periš.
“Možda htio si od svega pobjeći, možda te
sakrio Bog đavolje podlosti, možda si vjerovao
ljudima pogrešnim, na ono najgore ne smijem
da pomislim i svi te čekamo, samo pojavi se. I svi
se molimo da moru vratiš se…”
– Jednostavno ne mogu vjerovati da ne postoji netko tko nešto zna, tko je nešto vidio. Ne govorimo o tome da je Matej nestao u noći, u kojoj nigdje nikoga nije bilo. Ulice su bile pune ljudi, promenada uz rijeku je bila puna. Ulice su bile pune taksista, automobila… I da nitko ništa nije vidio, ne mogu vjerovati. Možda je netko nešto vidio i sada se boji reći, kazuje Nenad Periš.
(PRESS)
(0)
