S ponosom sam stajao uz ponovo upaljenu Vječnu vatru na Spomeniku junacima iz NOB-a. Bilo je to u maju 2019. godine.
I tada kao da sam predosjetio da naša radost neće dugo trajati. Zato sam u tim trenucima sreće napisao i ovo: Ipak, bilo je u meni straha od pomisli da neke crne snage, što se sve bučnije bude, još jednom ne isključe plin i ugase plamenik velikih sjećanja na Vracama, iznad Sarajeva…
Da nam ostave Valtera i najveće sinove grada i prvake NOB-a u potpunom mraku u sve zaboravljenijim grobovima. Uz nekada sjajne spomenika zahvale naroda, koje već obuhvata korov nebrige. Da iz sjećanja izgubimo junake onog rata kada se znao pobjednik i kada BiH nije bila sazidana od nekakvih blentieta, nego je bila cjelovita, jedinstvena.
Zamislite, zbog godišnjeg duga od 130.000 KM za potrošnju plina. Duga koji bez po muke može platiti svaki ćevabdžija sa Čaršije, a ne tek famozno Ministarstvo za komunalnu privredu Kantona Sarajevo
I tako od 1945. sve 1990. grabila velikim koracima razvoja donoseći građanima mir, sve veći standard i kvalitet života. Sjetimo se samo koliko je gradova, fabrika, stambenih naselja izgrađeno. Toliko da ovi nacionalistički čobani i njihova stada još nisu uspjeli sve da unište, a kamoli tek obnove, prefarbaju.
I onda danas odjeknu po Sarajevu da je ugašena Vječna vatra na Vracama. Zamislite, zbog godišnjeg duga od 130.000 KM za potrošnju plina. Duga koji bez po muke može platiti svaki ćevabdžija sa Čaršije, a ne tek famozno Ministarstvo za komunalnu privredu Kantona Sarajevo. Da mi je samo znati koliko limuzina imaju, koliko daju na reprezentaciju, bespotrebna putovanja. Tu ušteda i frke nema, ali zbog plamena što gori u čast najvećih istorijskih ličnosti glavnog grada BiH diže se panika.
I dobro se pita načelnih Mandić iz Općine Centar da li je ovo najava i zatvaranja plina za Vječnu vatru u Titovoj. Što da nam džaba gori, jer vidimo da joj jedina funkcija posljednjih zima da se oko nje griju beskućnici, koji najbolje simobolizuju Bosnu i Hercegovinu danas.
E, moj Valtere, kao da si se uzalud borio za grad u kojem si herojski poginuo na dan njegovog oslobođenja. Vatre ljubavi nas poštenih sadašnjih i bivših Sarajlija i dalje će gorjeti u našim srcima. Gasili ih ovi novi vladari ili ponovo palili
Na kraju, puno sam po svijetu, ali nikada još nisam čuo da je neko ugasio hiljade reflektora, svjetiljki i plamenova što veličaju istoriju i čast tih zemalja i naroda u borbi protiv fašizma.
I što najviše boli, vatru nisu ugasili oni preko bliske linije razgraničenja dva podijeljena Sarajeva, niti povampireni fašisti što su do kraja uništili veličanstveno Partizansko groblje u Mostaru, nego predstavnici pobjednika sve većeg izbornog razočarenja, TNT Trojke što sjede u vlasti Kantona u Šeheru.
…E, moj Valtere, kao da si se uzalud borio za grad u kojem si herojski poginuo na dan njegovog oslobođenja. Vatre ljubavi nas poštenih sadašnjih i bivših Sarajlija i dalje će gorjeti u našim srcima. Gasili ih ovi novi vladari ili ponovo palili.
Jer, njima nije ništa veliko i sveto, sve je u tih ogromnih 130.000 KM duga. Sramota!
(DEPO PORTAL/ad)
(379)
