Slučaj dvije studentice koje su se školovale u Sarajevu pa su 11. jula veličale genocid i ratnog zločinca Ratka Mladića pokupile su regionalnu pažnju. Prvo zbog gnusnog čina negiranja genocida, a zatim i zbog činjenice da su ih entitet Republika Srpska i država Srbija zbog toga nagradile.
Koliko god neko uložio energije u cilju zaštite historijske istine i činjenica, kada institucije neke države nagrađuju zlo, s tim se jako teško boriti.
Prije dvije godine bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko je izmijenio Krivični zakon u dijelu koji se odnosi na zabranu negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Statisički, genocid se možda manje negira, ali zakon još nije pokazao svoju snagu. Nije jer Tužilaštvo BiH koje treba da ga sprovodi pravi se nemoćno i poručuje kako je teško procesuirati negiranje genocida ako iz tog negiranja nije proizašla direktna šteta.
Tako do danas, uprkos vidljivom negiranju genocida nismo vidjeli nijedan slučaj da je neko kažnjen zbog veličanja ratnih zločina, a posebno zbog negiranja genocida. Drugim riječima zakon je još uvijek itekako pasivno slovo na papiru.
Ali kada predsjednik RS-a Milorad Dodik ili neko drugi negira genocid, teško je po sistemu automatizma pronaći direktnu štetu, posebno materijalnu. Međutim, mnogo opasnije je ono što proizilazi iz tog negiranja, a to je odgajanje čitavih generacija na priči da nije bilo genocida i da su ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić heroji.
I ako iza tih tvrdnji stoji prvi čovjek politike RS-a već 15 ili više godina, isto toliko generacija je odraslo na priči i narativu negiranja genocida. Zbog toga i ne čudi stav studentica Valentine Vujičić i Slađane Todić, koje su ohrabrene politikom na kojoj su odrasle negirale genocid baš 11. jula.
I umjesto kritike takvih poteza na scenu su nastupile specijalne veze RS-a i Srbije. Politika je vrlo vješto iskoristila negiranje genocida za dodatno produbljavanje mržnje. Direktor Službe bezbjednosti Srbije Aleksandar Vulin je ponudio stipendiju spomenutim studenticama za nastavak školovanja u Beogradu, a direktor preduzeća Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek im je ponudio finansiranje boravka u Srbiji.
Studentice koje su studirale u Sarajevu i negirale genocid, uz veličanje Ratka Mladića su objeručke prihvatile ponudu te trenutno uživaju u svojih 5 minuta slave na osnovu njegovanja mržnje.
Iako je širom Srbije, ali i entiteta RS jako mnogo studenata koji nikada neće biti u prilici da dobiju takvu vrstu stipendije, specijalne veze RS-a i Srbije su doslovno nagradili zlo, mržnju i nacionalnu netrplejivost. Poslali su poruku da je poželjno negirati genocid i veličati ratne zločince jer će to neka politika iskoristiti kao pogonsko gorivo.
(Klix)
(25)
